"Moje ruke - moja priča"
Radionica „Moje ruke, moja priča“ bila je duboko osobno i kreativno iskustvo, osmišljena tako da sudionici kroz simboliku ruku osvijeste vlastitu životnu priču, svoje snage, uspomene i odnose.
Ruke, kao najizraženiji dio tijela za kontakt sa svijetom, često nose sjećanja na nježnost, podršku, ali i na napetost, stres ili gubitak. Kroz svjesno promatranje i izražavanje priča svojih ruku, sudionici su mogli pristupiti tim „tjelesnim sjećanjima“, osvijestiti ih i dati im novi smisao.
Voditeljica je potaknula sve da promisle što su sve njihove ruke radile kroz život: koga su grlile, što su stvarale, u kojim trenucima su bile izvor snage, a kada nježnosti ili podrške.
Nakon ovog uvodnog dijela, svaki je sudionik na papir iscrtavao obris svoje ruke. Sljedeći korak bio je ispuniti unutrašnjost obrisa ruke likovnim tehnikama – crtanje, bojanje, kolažiranje ili pisanje riječi i rečenica.
Završni dio radionice bio je posvećen dijeljenju osobnih priča. Tko je želio, mogao je pred grupom ispričati priču svojih ruku te što ih je iznenadilo ili dirnulo tijekom rada. Ovo dijeljenje bilo je vrlo emotivno i povezalo je sudionike na dubljoj razini – mnogi su prepoznali sličnosti u iskustvima, ali i poštovali različitosti u doživljaju i izražavanju.
Njihove ruke su, kako su sami rekli, često bile one koje tješe, podižu, hrane, pomažu pri terapijama, pišu zamolbe i bore se za prava njihove djece. Kroz ovu radionicu mnogi su osvijestili koliko su njihove ruke zapravo moćne – ne samo u praktičnom smislu, već i kao simbol ljubavi, upornosti i svakodnevne borbe.
Razmjena tih priča dodatno je povezala grupu i osnažila osjećaj da, iako je roditeljstvo djeteta s teškoćama često zahtjevno i iscrpljujuće, u toj ulozi postoji i puno ljepote, topline i osobnog rasta.
Istaknuli su da im je ova aktivnost omogućila da zastanu, posvete pažnju sebi i svojim rukama, ali i da kroz kreativni izraz i grupnu razmjenu bolje razumiju vlastitu životnu priču i snagu koju nose u sebi.
***Ovaj projekt provodi se uz financiranje Ministarstva demografije i useljeništva.***
"Sigurna soba"
Radionica „Sigurna soba“ bila je posvećena istraživanju vlastitih želja, potreba i snova kroz osmišljavanje i crtanje osobnog prostora iz mašte. Naglašena je uloga kreativnosti u jačanju otpornosti, izražavanju emocija i prepoznavanju vlastitih potreba, što je bila uvodna motivacija za kasniji likovni rad.
Naime, sudionici su dobili zadatak zamisliti sobu u kojoj bi se osjećali potpuno sigurno, opušteno i inspirirano – prostor koji bi u potpunosti odražavao njihovu osobnost, interese i ono što im je važno. Kroz razgovor su najprije promišljali o tome što ih čini sretnima, što im je potrebno za osjećaj mira i gdje se osjećaju mirno i sigurno. Potom su, koristeći akrilne boje, spužve i kistove prenosili svoje ideje na papir.
U procesu crtanja i osmišljavanja, sudionici su spontano dijelili svoja razmišljanja i uspomene, a atmosfera je bila ispunjena smijehom i međusobnim ohrabrivanjem. Završni dio radionice bio je posvećen predstavljanju radova, pri čemu je svatko imao priliku ispričati što njegova soba znači, zašto je baš tako zamišljena i što mu je bilo najvažnije u tom prostoru. Ova radionica potaknula je sudionike na dublje promišljanje o vlastitim potrebama i vrijednostima, ali i na poštovanje različitosti u doživljaju prostora i sigurnosti.
Radionica nije bila samo crtanje sobe iz mašte – bila je to prilika da svatko zastane, pogleda u sebe i prepozna što mu je potrebno za osjećaj sigurnosti, radosti i ispunjenosti. Kroz kreativni rad i grupnu razmjenu, sudionici su osvijestili vlastite vrijednosti, ali i razvili veće poštovanje prema različitosti potreba i doživljaja drugih. Na kraju su mnogi istaknuli kako im je ova radionica pomogla da jasnije sagledaju što im nedostaje u svakodnevici i kako mogu malim koracima stvoriti svoj „sigurni prostor“, bilo u fizičkom, bilo u emocionalnom smislu.
Razgovor je bio usmjeren na važnost kako je za roditelje djece s teškoćama važno imati prostor u kojem mogu napuniti svoje baterije, odmoriti se od svakodnevnih izazova i osjetiti mir. Kroz razgovor je postalo jasno koliko je roditeljima važno imati podršku, ali i vlastiti kutak gdje mogu biti ono što jesu, bez pritiska i očekivanja.
***Ovaj projekt provodi se uz financiranje Ministarstva demografije i useljeništva.***
